Igračka kao pomoć za razvoj govora je ona koja dete podstiče da priča.Najbolje igračke su one koje su „tihe“. One ne rade posao umesto deteta.Već se fokusiraju na interakciju, proširenje rečnika i razumevanje uzročno-posledičnih veza.

Igračke za razvoj vokalizacije i duvanja (Oralna praksija)

Pre govora, dete mora da nauči da kontroliše dah i mišiće lica.

Frulice, zviždaljke i usne harmonike,Jačaju mišiće usana i obraza.

Baloni od sapunice detetu daju vežbanje produženog izdisaja.Kao i reči poput „puk“, „još“, „veliki“, „leti“.

Simbolička igra  je srž komunikacije

Oko druge godine, dete počinje da koristi jedan predmet da zameni drugi.Što je direktna kognitivna prečica ka jeziku.Period gde reč zamenjuje predmet.

Setovi za kuhinju i „prodavnicu“ idealni za učenje imenica (hrana), glagola (seći, mešati, peći).Kao i učenje socijalnih fraza (izvoli, hvala,dobar dan,doviđenja…).

Lutke i akcione figure kroz njih dete vežba dijalog i izražavanje emocija.

Akciono-posledične igračke (Za decu koja tek progovaraju)

Ove igračke motivišu dete da traži pomoć ili komentariše događaj.

Garaže sa autićima ili rampe: „3, 2, 1… kreni!“, „Brzo“, „Stani“, „Pao je“.

Plastelin i modle razvijaju finu motoriku (koja je u mozgu tik uz centar za govor).Omogućavaju opisivanje tekstura („mekano“, „lepljivo“).

Doktorski setovi su nezaobilazni kao igračka kao pomoć za razvoj govora .Pomažu u učenju delova tela i socijalnih fraza („Boli me“, „Zini“, „Sve je u redu“).

Majstorski alati razvijaju finu motoriku.Učenje reči za akciju poput „popravi“, „okreni“ ili „čvrsto“.

Slušna pažnja i diskriminacija
Dete ne može da ponovi reč ako je ne čuje pravilno.

Zvučne kutije ili igračke sa zvucima.Interaktivne didaktičke igračke, dizajnirane da kroz uzročno-posledičnu vezu. Pritisak na taster = zvuk stimulišu razvoj govora, motorike i logičkog razmišljanja kod dece.

Interaktivne knjige sa prozorčićima: Podstiču radoznalost i pitanje „Šta je to?“ ili „Ko se krije?“.Interaktivne igračke sa poklopcima ili otvorima kombinuju vizuelnu stimulaciju sa finom motorikom.

Značaj roditelja u razvoju govora

Komunikacija roditelj dete mora biti dosledna i svesna. U svakodnevnim situacijama upočetku koristite jednostavne reči.

Spustite se na nivo detetovih očiju dok mu se obraćate. Dete treba da vidi kako vaša usta formiraju glasove i da oseti emocionalnu povezanost.

Nemojte tepati i izobličavati reči.Koristite jasne pravilne, ali jednostavne rečenice.

Korisne su slikovnice bez teksta.Naša preporuk su PIKOM slikovnice.Pokazujte prstom na predmete i pitajte: „Gde je lopta?“ ili „Šta radi maca?“. Zastajte i dajte detetu dovoljno vremena da odgovori.

Ako dete drži kravicu, vi recite „Muuu“.A ne „Ovo je domaća životinja koja daje mleko“. Pratite detetov fokus i imenujte ono što ono gleda.

Kasnije kad dete kaže jednu reč, vi je dopunite. Dete kaže: „Auto“a vi odgovorite: „Da, veliki auto“ …

Izbegnite korišćenje ekrana, pasivno gledanje ne razvija govor jer nema interakcije.

Obratite pažnju na vežbe za jačanje mišića jezika i vilice kroz igru (logomotorika).

Savet za roditelje.Obratite se stučnjaku ako primetite da dete do druge godine ne spaja dve reči ili ne reaguje na naloge.